Nobody left unscarred"
U ovo doba godine mrak pada rano. Zrak je čist od hladnoće. Zvuk prometa s lakoćom dolazi do stana.
Ploče leže posvuda u jedinoj sobi. Na televizoru ide dokumentarac o Vijetnamu. Ona leži stisnuta na uskom kauču. Možemo se jebati zauvijek, ali nikada nećeš dobiti moju dušu.
Stoji pored prozora i gleda kroz svoje lice. Neon se odbija od smrznute ulice i podsjeća ga da se nikada neće vratiti.
Volio bi da može sada leći pored nje. Da osjeti njen dah u uhu. Sjeća se svih laži koje je rekao. Nije bila ni prva ni zadnja kojoj je lagao. I sada laže sebi da je još uvijek ovdje.
Nema komentara:
Objavi komentar