Some people can't even take yes for an answer"
Spuštao se strmom cestom, bez proreknute sudbine. Gatara nije bila tamo, što je morao biti neki znak. Tenisice su visile sa telefonskih žica i većina je bila u boljem stanju od njegovih. Niski, sivi oblaci jurili su mu iznad glave.
Prolazio je pored prozora zabijenih daskama. Nekada su tu ljudi živjeli i radili, a sada ih više nije bilo. Klinci sa hlačama koje vise sa bokova bili su svuda okolo. Bez prebijene pare, i sa neizvjesnom budućnošću u najboljem slučaju.
Razmišljao je o onoj Toussaintovoj stvari i o tome kako se nije ostvarila sada kada mu je trebala. O odbijanju, koje je još uvijek mogao prihvatiti, ali nekako sve teže svaki sljedeći put put. O poslu, na koji je sutra ponovo morao ići i parama koje svejedno nije imao. I o tome kako bi volio da joj može pokazati kako ga je povrijedila, a da je ne povrijedi.
Nema komentara:
Objavi komentar