"Did you kill the white man who killed you?" William Blake luta velikom crvenom šumom koja izgleda kao katedrala. Dok mu život curi kroz ranu na prsima, on ga sve više uzima u svoje ruke i postaje veliki pjesnik, koji svoju poeziju piše krvlju drugih. Uz zvukove vjetra, lišća i poezije, kroz dim baruta, otkriva dušu koja mu je falila cijeli život i mirnoću koju donosi samo približavanje kraja putovanja. Duboko u šumama američkog sjeverozapada nalazi šamana kojemu ne trebaju gladovanje, samoranjavanje ili pejotl da bi pronašao svoju viziju. On, kada hoće, pada u trans iz kojeg donosi čiste emocije kao reakciju na sve ono što je u njemu i što ga okružuje. Te emocije, pretvorene u zvukove, šalje da zajedno s vjetrom klize između grana drveća i dižu lišće sa zemlje. One daju Williamu Blakeu snagu da dođe do kraja svog putovanja i da napokon krene kući. Ali ne u Cleveland.
Nema komentara:
Objavi komentar