"I ain't like that, no I ain't like that."
U jednokrevetnoj sobi, na sedmom katu hotela svog rodnog grada, momak prebire po uspomenama i gleda prugu kojom je puno puta hodao kao mladić. Ne zanima ga trenutak kada je sve otišlo u kurac, niti zašto. Najmanje ga zanima tko je bio u pravu a tko u krivu. On se pokušava sjetiti da bi ih stavio na prazan papir pred sobom. Spreman je ispričati svoju priču svakome tko je spreman slušati. U njegovom životu sve je prošlost; i ljubav i prijatelji i obitelj. Iako nije moralo, tako je završilo.
Uz piće koje mu neće donijeti snove, nego samo još jednu mučninu, on u dugačkoj noći nalazi nadu da sve batine, slomljene čeljusti, zatvori, svađe i rastanci nisu bili uzaludni i da će svi junaci njegovog života ipak naći sretan kraj. To će reći svima koji su spremni slušati.
Nema komentara:
Objavi komentar