Me and Bobby McGee

"I was born a lonely singer and I'm bound to die the same"

Vrag ne čeka samo na raskršću, u zatvoru ili praznim džepovima. On vreba u sjenama na zidu. U trenucima kada je usamljenost više nego stanje svijesti. U vezama koje su loše završile i brakovima koji su loše počeli. U promašenim životima i neispunjenim snovima. U nedjeljnom jutru koje podsjeća na nešto što nikada nisi imao. U onome što želiš čuti. U prolaznosti. U napuštenosti. U novcu. U slavi. U uspjehu. U zakonu. U praznom želucu. U hladnoći koja probija kosti. U neizvjesnoj budućnosti.
Može zvučati kao najbolji prijatelj i može ponuditi ono što najviše želiš. Ukazati na sve probleme koji te okružuju.
Ako mu se ne želiš pridružiti, trebaš ga pobijediti. Ili otići nakon što si popio piće koje ti je platio.

Static Transmission

"I let go of the wheel and I flew into the night"

Četvero prijatelja, čiji se prošlost mjeri desetljećima, na putu su već tri dana. Ne znaju koliko ih još čeka, ali su spremni za ono ispred njih. Računaju da će im budućnost vratiti ono što im je prošlost uzela. Svakih nekoliko sati se mjenjaju za volanom iznajmljenog automobila. Prijateljstvo, ljubav i neprijateljstvo su se izmjenjivali kroz godine. Sada su računi čisti. Toliko, da ne moraju niti pričati. Sa licima koja pričaju tužne priče, gledaju svatko kroz svoj prozor. Vrućina se smanjuje i ona preuzima volan. Zalazak sunca u retrovizoru će joj pokazivati smijer. Prebacuje na svoju omiljenu stanicu, stišće gas do poda, pušta volan i daje mašini da je vodi u noć.

California

If I have to be this lonely
I may as well be alone

California. Sunce. Ocean. Vina. Naranče. Imigranti. Beskućnici. Alkoholičari. Sami. Usamljeni. Krijesnice koje žive kratko. Ljubavi koje žive još kraće. Piće za kojim se umire. I od kojeg se umire. Kirurški instrumenti zaboravljeni u tijelu. Samouništenje kao jedina akcija. Nada koja je odavno umrla. Zgaženi snovi. Prijatelji koji još nisu otišli. Ljubavi koje se ipak pojave. Luke u kojima se može odmoriti prije nego se još jednom potone.

We used to think the freeway sounded like a river

"I ain't like that,
no I ain't like that."

U jednokrevetnoj sobi, na sedmom katu hotela svog rodnog grada, momak prebire po uspomenama i gleda prugu kojom je puno puta hodao kao mladić. Ne zanima ga trenutak kada je sve otišlo u kurac, niti zašto. Najmanje ga zanima tko je bio u pravu a tko u krivu. On se pokušava sjetiti da bi ih stavio na prazan papir pred sobom. Spreman je ispričati svoju priču svakome tko je spreman slušati. U njegovom životu sve je prošlost; i ljubav i prijatelji i obitelj. Iako nije moralo, tako je završilo.
Uz piće koje mu neće donijeti snove, nego samo još jednu mučninu, on u dugačkoj noći nalazi nadu da sve batine, slomljene čeljusti, zatvori, svađe i rastanci nisu bili uzaludni i da će svi junaci njegovog života ipak naći sretan kraj. To će reći svima koji su spremni slušati.

Warren Zevon

"So I drank up all the money,
Yes, I drank up all the money,
With these phonies in this Hollywood bar,
These friends of mine in this Hollywood bar"

Neispavan i na rubu samoubojstva momak traži svog dilera na kraju grada. Nada se da ga neće pronaći i da će dobiti još jednu šansu sa djevojkom koju voli. Ako mu se posreći, više neće odlaziti kući s prvom mazohistkinjom koju sretne u baru. Otkupit će staru pisaću mašinu iz zalagaonice, jer je jedino na njoj mogao pisati. Radije će gledati film nego praznu šalicu kave. I slušati muziku nego zujanje klime. Sljedeći put će imati pare da plati motel. I probat će malo smanjiti margarite. Puno smanjiti. A kada će sljedeći put Frank i Jesse James prolaziti kroz grad, mogli bi odjahati s njima. Da malo promijene okolinu.

Blue Valentine

"Hey Charlie, for chrissakes, if you want to know the truth of it"

Dobro došli u Los Angeles, grad anđela spaljenih krila, došljaka bez budućnosti i ulica na kojima život malo vrijedi. Svakog trenutka u grad stižu tragači za malim mjestom pod svjetlima neona i bjegunci od vlastite prošlosti. Oni ne znaju da će biti sretni ako izgube samo sve što imaju i malo krvi. Posramljeni i poniženi, sa prošlim životom koji kuca na vrata, biti će prisiljeni donijeti neke od najtežih odluka svojih života.
Daleko od glamura odigrava se neprekidna drama u životu ovog velegrada čiji su akteri prezreni, napušteni i bolesni. U motelskim sobama, mračnim uličicama i jeftinim kinima ti se junaci svakodnevnog preživljavanja hrabro bore za malo slobode kako bi mogli sanjati o boljoj budućnosti i sretnijoj prošlosti. O tome da svoje snove dijele zajedno s nekim, ne usude se pomisliti. A kada ih nitko ne vidi, umiru tiho, dostojanstveno i u pravom trenutku.

Dead Man

"Did you kill the white man who killed you?"

William Blake luta velikom crvenom šumom koja izgleda kao katedrala. Dok mu život curi kroz ranu na prsima, on ga sve više uzima u svoje ruke i postaje veliki pjesnik, koji svoju poeziju piše krvlju drugih. Uz zvukove vjetra, lišća i poezije, kroz dim baruta, otkriva dušu koja mu je falila cijeli život i mirnoću koju donosi samo približavanje kraja putovanja. Duboko u šumama američkog sjeverozapada nalazi šamana kojemu ne trebaju gladovanje, samoranjavanje ili pejotl da bi pronašao svoju viziju. On, kada hoće, pada u trans iz kojeg donosi čiste emocije kao reakciju na sve ono što je u njemu i što ga okružuje. Te emocije, pretvorene u zvukove, šalje da zajedno s vjetrom klize između grana drveća i dižu lišće sa zemlje. One daju Williamu Blakeu snagu da dođe do kraja svog putovanja i da napokon krene kući. Ali ne u Cleveland.

A Ass Pocket of Whiskey

"If you don't get outta my face quick
I'm goin' kick your ass, you son of a bitch."

Muškarci koji se glasaju kao vrane i mačke, neartikulirani urlici, nerazgovjetno mrmljanje i energija koja, kao uragan, uvlači u sebe i izbacuje daleko odavdje su ono što nude R.L. Burnside i Blues Explosion. Spajanjem dva svijeta, velegrada i ruralne delte, stvorili su cjelinu koja nadilazi dijelove od kojih se sastoji. U njihovom svijetu pristojnost nije vrlina, gin je vrijedniji od krvi a emocijama još nije moguće dati ime. Pijani, prljavi i usamljeni ali čistog srca kreću na put prema jugu i velikoj, muljevitoj rijeci koja, kao i energija ove muzike nosi sve pred sobom. Sve umjetno stvorene razlike koje su postavljene između R.L. Burnsidea i momaka iz Blues Explosiona za njih ne postoje. Poništavajući vrijeme i prostor oni rade ono što znaju i vole - sviraju glasnu, vulgarnu i opasnu muziku. I to je to.

The Heart of Saturday Night

"You wear a dress
Baby I'll wear a tie"

Noć je na ulicama velegrada. Dok se automobili vuku širokim avenijama, neoni zuje i osvjetljavaju usamljene gubitnike koji nose kravate i neshvaćene žene u večernjim haljinama. Svi oni žele sakriti tragove tjedna koji je za njima. Zvuci razbijanja bilijarskih kugli se miješaju sa melodijama klavira usamljenih pijanista koji, u polupraznim barovima pred zatvaranje, nezainteresiranim parovima ispovijedaju svoje živote.
Tako izgleda svijet koji je Tom Waits otkrio, u kojem se izgubio i koji nam je pokazao. U srcu tople američke noći Waits je našao napuštene ljubavnike koji čekaju povratak voljene osobe, jazzere, umiruće ljubavi, putnike, autobusne stanice usred noći, beatnike, prijatelje koji se opijaju, teške ali iskrene odnose. Svi oni traže izlaz iz uništavajuće svakodnevnice i pronalaze ga u toj jednoj noći u kojoj vrijeme ne postoji i u kojoj je sve moguće.
Barem do trenutka kada prvi čistač nagovijesti jutro i kada počnu nestajati ostaci prethodne noći, zajedno sa snovima njezinih aktera. Iako suočeni s novim porazom, ovi će se junaci teško odreći svojih snova i potrage za srcem subotnje noći. To je ionako jedino što im je preostalo.