Kralj

U subotu, 1.11., na pozornicu Teatra San Marco u Vicenzi izažli su Dave i Phil Alvin, Lisa Pankratz, Brad Fordham i Chris Miller.
Izmješteni iz prostora i vremena, u istom takvom okruženju, sa istom takvom publikom, pokazali su da je Charles Bukowski bio u pravu kada je rekao da se čudo besmrtnosti dešava svaki put kada netko umre a djelo te osobe nastavi život. Jer, u komunalnom kazalištu u Vicenzi su se živi, kao u najboljim danima, pojavili Big Bill Broonzy, James Brown, Big Mama Thornton, Jerry Leiber, Lee Allen, Big Joe Turner, Don Robey i Johhny Ace. I bratska ljubav.
Koncert, koji nije završio sa zadnjim zvukovima "So long baby, goodbye", nego je svoj epilog imao u snovima te noći, dokazao je da nisu u pravu oni, koji Davea Alvina nazivaju Kraljem Kalifornije.
Jer Dave Alvin je jednostavno – Kralj.

Obris Jacka Obliviana

U jednom tekstu, Žikica Simić spominje „dobro znanu siluetu“ Boba Dylana.
U ponedjeljak je u Tvornici svirao Jack Oblivian. Nakon dvadesetak minuta požalio se na vrućinu reflektora koji mu je svijetlio u lice, pa je tehničar isključio sve reflektore koji su osvjetljavali pozornicu, ostavivši tako dvoranu u gotovo potpunom mraku.
Zna se da je cjelina više od skupa dijelova od kojih se sastoji. Oblivianov šešir, držanje ili kretanje na pozornici po ničemu nisu posebni. Ali Jack Oblivian je. I da sam u ponedjeljak oko ponoći zalutao u mračnu dvoranu u kojoj se svira odličan rokenrol, na pjesmu koju ne prepoznajem, ni u jednom trenutku ne bih imao dilemu kome pripada obris na sredini pozornice.
Jer, Jack Oblivian je veliki muzičar. I kao svi veliki muzičari, posjeduje autentičnost koju je nemoguće proizvesti ili kopirati jer je prirodna i spontana. Neuhvatljiva i neponovljiva, kao i njegov obris.
Koji se, kao ustalom ni obris Elvisa, Boba Dylana ili Toma Waitsa, ne može zamijeniti za nijedan drugi.

Metamodern Sounds In Country Music

Gonna hit the road and start looking for the end of that long white line

Dan se vukao kao pospana mačka. A bilo je tek 10.
Već sam se istuširao, popio kavu, pivo, i pročitao novine od jučer. Mogao sam popiti još jedno pivo, ali je to značilo da ću morati u trgovinu. A vani je bio pakao. Odgodio sam tu odluku i pogledao kroz prozor. Vani je bio tip u dresu Mavericksa sa bicepsima debljim od moje butine. Sjedio je na klupi i tipkao po mobitelu, dok je prljavi bijeli pas veličine zeca njuškao po travi. Kada je zec počeo lajati na poštara na biciklu, Jason Kidd je ustao, stavio ga pod ruku i otišao, i dalje tipkajući po mobitelu.
Spustio sam zastore i odlučio pustiti neku muziku. Našao sam ploču na kojoj Ray Charles pjeva country i otišao u frižider po zadnje pivo. Nije previše pomoglo.
Ponovo sam se istuširao i gol legao u krevet. Otvorio sam kompjuter i na Youtubeu našao video sa Carlom Saganom. Pokrio sam se do vrata i ubrzo gledao u san, koji je, na Saganovom glasu, sigurno išao prema meni.

High Top Mountain

„Well the most outlaw thing that I've ever done was give a good woman a ring“

Ako se ovo moglo nazvati bekstejdžom, onda je bio u bekstejdžu. 
Zvukovi su dolazili sa svih strana - loša muzika sa loših zvučnika, nadvikivanje, pijani smijeh i neprekidno zveckanje stakla. Osjećao je kako višegodišnji smrad cigareta i wc-a ulaze u njega. 
Bio je sam. Ostali su vjerojatno pušili ispred ulaza i komentirali žene. Računao je za koliko bi mogao biti u autu i onda na autocesti. Deset minuta.
Uzeo je smeđe piće i progutao ga u jednom gutljaju. Teško se ispravio i uzeo gitaru. Zaobišao je ogledalo i izašao u hodnik.
Svjetlo je bilo slabo, ali ju je svejedno vidio u publici. Nagnula se prema prijateljicama i sigurno rekla kako ga je nekada poznavala. Ali u svom srcu je morala znati kako to nije bila istina.

Southeastern

„But I’d sing her classic country songs and she’d get high and sing along“

Ležao je u krevetu i gledao kroz prozor. Vidio je samo sivo jutro. Soba je bila toliko hladna da mu je para izlazila iz nosa. Ležao je nepomično da zadrži toplinu. Da je ona bila tu, mogao je malo ukrasti od nje. Ovako ga je njezina strana kreveta samo hladila.
Odlučio je ustati kada se sjetio da na stolu ima vina od jučer. Hladnoća mu je lijepila stopala za daske. Popio je ostatak vina, zajedno sa talogom, i pogledao kroz prozor. Led se hvatao sa unutarnje strane stakla. Snijeg je napadao skoro do prozora. Negdje ispod bio je auto. Šuma je još uvijek bila tu.
Brisala se kada je ušao u kupaonu. Jedva ju je vidio od pare. Pjevala je „Breakfast in bed“. Nisam te čuo kada si ustala. Nije odgovorila, samo je nastavila pjevati sa smješkom. Možda bi mogao otići van po drva, rekao je. Dusty je prestala. Mislila sam da smo se dogovorili da ne idemo iz kuće dok se snijeg ne otopi. Pa je opet počela. 
Zavukao u krevet i stisnuo, da se što prije zagrije. Fen u kupaoni je prestao zujati. Istrčala je u donjem vešu, pa se bacila na krevet. Zavukla se ispod pokrivača i stisnula uz njega. I pokrila ih oboje preko glave.