High, Low And In Between
And I'm a gentle man"
Dim, muzika i nadvikivanje. Mjesto je bilo prilično popunjeno. Svi su imali piće u ruci ili su čekali novo. Townes Van Zandt je sjedio za izlizanim šankom i pričao s ljudima koji su mu prilazili. Smijao se pokazujući umjetne zube dok su mu se bore još više urezivale u lice. Sa zida iza šanka su ga gledali svi oni koji su jednom svirali ovdje. Stigao se dobro upoznati sa svima. Ubacio je piće u grlo i polako zateturao prema maloj pozornici. Tamo su ga čekali jedan reflektor i njegova gitara.
Pozdravio je publiku širokim osmjehom i krenuo. S 'Two hands'.
'I got two hands
I wanna clap my hands together
I got two legs
I wanna dance to heavens door
I got one heart
I gonna fill it up with Jesus
and I ain't gonna think about trouble any more
...
down in your soul there's one that won't desert you
ain't it fine to have the Saviour by your side'
pjevao je dok su ljudi u publici pljeskali i plesali. Svako malo netko je doviknuo 'Amen!' i 'Hallelujah!'. Na nekoliko minuta mjesto je izgledalo kao Baptistička crkva u Šesneastoj ulici u Birminghamu.
Townesu su se miješale riječi. Ali je gurao dalje. Nije dobro vidio i sjećanje ga je ostavljalo na cjedilu, ali je morao reći ono što je morao reći.
Kada je završio, blago se nasmiješio i pogledao iznad veselih lica. Zavrtio je prstom iznad njih, a barmen je počeo slagati čaše i puniti ih pićem. Svi su, uz žamor odobravanja, krenuli prema šanku, a Townes je zatvorio oči. I krenuo dalje.
'My days they are the highway kind
they only come to leave
...
When the time comes and I'm not ready
seems it's over before I'm started
...
We all got holes to fill
that holes are all that's real
Some fall on you like a storm
sometimes you dig your own...
...
and if her shadow doesn't seem much company
who ever said it would be?
...
Your face, she's a picture, babe
but pictures ain't what I crave
...
usually i just walk these streets
and i tell myself to care
Sometimes I believe me
and sometimes I dont hear
Sometimes the shape I'm in
won't let me go
...
Well I came through this life a stumbler,
I expect to die that way
it could be twenty years from now
it could be any day
But if there is no whiskey and women
behind that heavenly doors
I'm gonna take my chances down below
and of that you can be sure
...
Well, I don't know much fo true
but my heart knows how do pound
my voice knows how to sound'
Pjesme su se miješale. Riječi mijenjale. Townes je pjevao kao da ne misli stati. Košulja mu je bila natopljena. Ispod zavrnutih rukava pokazivale su se unakažene vene.
Kada je završio, još jednom se nasmiješio svim tim ljudima koji su ga gledali bez riječi. Nitko se nije micao.
Spustio se sa pozornice i krenuo prema šanku.Tamo ga je čekao stari prijatelj. Netko je otvorio vrata i hladni zrak sa ulice je ušao.
Sleepless
You know I need you now"
Autocesta je svijetlila u daljini. Ko je jebe, pomislio je. Sat je pokazivao 3:30. Bili su tu samo kamioni, on i Roy Orbison.
Sve što je imao, ostavio je daleko iza. Samo kako bi saznao da je jedina sigurna stvar da ga više ne želi.
Ležali su u krevetu. Da je jučer ponovo ovdje, da li bi sve uradila isto, pitao ju je. Trebam ti nešto reći..., rekla je.
Slabi živci su polako preuzimali. Stiskali su gas sve jače. Ovaj put će mu trebati nešto puno jače od čaja.
Pitao se da li se stvarno može samo odvesti od nje. Odvesti je iz sebe.
Cesta je išla dalje i dalje. Svjetla su krivudala dok je zora postajala neizbježna. Nebo je bilo boje dobro poliranog čelika.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)