Hank Louvin

Hank Williams nije umro prvog dana 1953. godine, već je prevario smrt i pridružio se braći Louvin. Ira i Charlie su se napokon mogli voziti u Cadillacu kojemu su se toliko divili.

Vrijeme je prolazilo i Hank Louvin, kako je kasnije postao poznat, nije uspio prevariti smrt po drugi put. Međutim, i dalje se ponekad ukaže onima koji ga čekaju, pa im ispriča svoju priču. Tako je bilo i prije nekoliko dana, na dan Svih svetih, u maloj crkvi na periferiji Padove.

Josh T. Pearson, kako se sada zove, sa raskršća countryja i gospela prikazao je svu složenost ljudskog života. Sveti čovjek i grešnik, lovac na suknje i križar za pravom ljubavi, romantičar i cinik su se izmjenjivali i ispreplitali kao u filmu Johnnie Toa. Uz povremenu pomoć Calvina Chynowetha, sa Isusom iza leđa, dijelio je priče iz vlastitog života, padao na koljena, pričao loše fore, razbacivao se frazama na talijanskom i neponovljivim glasom pjevao pjesme koje pomiču sve što dotaknu. I pri tome davao sve što ima. Jer drugo ionako nema.

I to ću biti ja

Slijep, amputiranih nogu i na samrti, John Fante rekao je Charlesu Bukowskom kako većinu ljudi na kraju njihovih života dočeka strašna stvar - ogorčenost.
U nedjelju, nešto prije ponoći, Calvin Johnson započeo je svoj koncert stihovima 'When I die, there will be a song/And everyone will sing-a-long/And that will be me'.

One to the heart, one to the head

"If I had a gun, you’d be dead
One to the heart, one to the head"

Sjećala se vremena kada nije toliko o tome razmišljala. Sjećala se i vremena kada o tome nije uopće razmišljala. A sada nije mogla razmišljati ni o čemu drugom. Kako bi bilo da ga više nema? Ali ne bilo kako; iz nekog razloga morao je to biti pištolj u njezinoj ruci. I nije ju bilo briga za njegovu sestru. Nije ju bilo briga ni za njihovu djecu. Kada bi imala pištolj, bio bi mrtav. Trebala su joj samo dva metka - jedan za glavu, jedan za srce. I hrabrost.