Electric

„At least she looked me in the eye
With her less than fond goodbye
That's One Small Thing In Her Favour“

Na sjeveru ništa novo. Hladan vjetar, kiša i žene koje te mogu ostaviti praznog kao očišćenu ribu.

Bilo je to jutro poslije. U onom kratkom periodu između noći i jutra hodao je praznom ulicom prema željezničkoj stanici. Sitna, dosadna kiša, padala je sve gušće. Na nekoliko trenutaka, plava boja jutra je razbila sivilo, da bi se sve vratilo na staro.
Želudac mu se obraćao jer dugo nije probao ništa osim piva. Izvadio je otvorenu čokoladicu iz džepa i progutao je bez žvakanja. Scene od sinoć stajale su mu pred očima, jasne kao digitalne fotografije. Iako nije moglo završiti drukčije, svejedno se nadao da će je ujutro naći u krevetu.
Zvona na crkvi označavala su puni sat. Smetlari su praznili kontejnere u sporednim ulicama. Činilo se da im ne smetaju kiša i smrad. Nešto od toga ga je podsjetilo na jedan stari, crno-bijeli san. Možda je sivilo svuda oko njega bilo razlog. Ubrzao je korak sve dok, kao u snu, nije trčao praznom ulicom. I kao u snu, imao je osjećaj da mu noge ne dodiruju zemlju.