Last of the Country Gentleman
No, you won't be saved by saving me"
Srce je ko zna kada izgubilo ritam. Radi sve slabije ali ga čuje sve jače.
Noć je odavno počela. Sjedi na posljednjoj stolici u stanu i gleda slike na zidu kojih više nema. Sjebani kralj na svom sjebanom tronu. Ostale su samo rupe i tamni rubovi. Pod nogama leže prazni prijatelji čija mu imena nisu važna. Umoran od svih noći koje su bile. Šaka u ranama drži prljavu čašu koja će ubrzo pasti na pod. Oči su sve manje. Spašavanje nje. Spašavanje sebe od spašavanja. Njeno klečanje na onim seksi koljenima. Umoran od snova. Ne preostaje mu ništa drugo nego da se tiho napije u san.
Dugo joj je trebalo da shvati da nije onaj kojeg traži. Da je onaj kojeg traži odavno ponovo rođen i da on jednostavno nije taj. Dugo joj je trebalo da shvati da ona ipak ne može biti ONA. I da oboje mogu samo željeti da je ONA. Naučili su da je nekada bolje ne pitati.
Nije mu vjerovala da ga samo piće može održati ne-ludim, trijeznim i živim. Nije mu vjerovala. Tražila je da joj vrati vjenčani prsten. Dobila je njegov otisak ispod oka. Rekao joj je da ne plače zbog njega.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)