Agnostic Hymns & Stoner Fables
Some people can't even take yes for an answer"
Spuštao se strmom cestom, bez proreknute sudbine. Gatara nije bila tamo, što je morao biti neki znak. Tenisice su visile sa telefonskih žica i većina je bila u boljem stanju od njegovih. Niski, sivi oblaci jurili su mu iznad glave.
Prolazio je pored prozora zabijenih daskama. Nekada su tu ljudi živjeli i radili, a sada ih više nije bilo. Klinci sa hlačama koje vise sa bokova bili su svuda okolo. Bez prebijene pare, i sa neizvjesnom budućnošću u najboljem slučaju.
Razmišljao je o onoj Toussaintovoj stvari i o tome kako se nije ostvarila sada kada mu je trebala. O odbijanju, koje je još uvijek mogao prihvatiti, ali nekako sve teže svaki sljedeći put put. O poslu, na koji je sutra ponovo morao ići i parama koje svejedno nije imao. I o tome kako bi volio da joj može pokazati kako ga je povrijedila, a da je ne povrijedi.
Night & Day
"I don't use drugs any more But I will, If I have to"
Sjedio je u fotelji u gaćama, potkošulji i čarapama. Oko vrata mu je visio zlatni medaljon sa slikom majke. Iako je sjedio mirno, ruke su mu bile zauzete; lijeva daljinskim, desna flašom ruma. Iz mraka mu je svjetlo televizora pržilo oči.
Stanarina je službeno istekla u ponoć, ali je znao da ga do jutra nitko neće gnjaviti. Nije imao stvari koje je trebao spremiti, tako da je preostalo samo riješiti rum. Tirkizno odijelo i roza košulja visili su na vješalici u kupaoni. Cipele od krokodilske kože stajale su pored vrata.
Ruke su radile sinkronizirano. Na svaki gutljaj ruma, promijenila su se dva TV programa. Sekunde su dijelile Iggy Popa i Hank Williamsa. Detroit i Irak. Smrt u savani i život u zatvoru.
A onda se počeo hihotati kao hijena. Sam Cooke je najavljivao da će promjena doći, a on jednostavno nije mogao prestati.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)