Eleven Eleven

"Well there may be a heaven
and there may be a hell
No one knows for sure
but now Johnny Ace knows damn well"

Zatvorio je oči. Otvorio je oči. Televizor je radio bez zvuka. Drugo lice na ekranu glupo je otvaralo usta. Još jedno jutro je već bilo tu. Još jedan razjebani krevet za jednu noć. Leđa odavno nisu ovo podnosila. Rebra su boljela kao da su ponovo slomljena. Teško se uspravio. Na ormariću je bila zgužvana kutija mentolki. I slika Johnny Acea. Bio je mlad i zgodan. U aligatorskim cipelama i sjajnom odijelu šivanom po mjeri. Smiješio se kao i one noći.
Zapalio je jednu. Da malo razbistri misli. 
Stao je pored prozora. Sunce je već pržilo. Autocesta je isparavala. Morat će natočiti benzin. 
Obukao je isto što i cijeli tjedan. Iz traperica je izvadio novčanik i potražio njen broj telefona. Odavno nije bio tamo.
Stavio je cigarete i sliku u džep košulje. Na njihovom mjestu ostavio je kovanice koje je našao u džepovima. Ugasio je televizor. I izašao.