Dissapearing Angels
Žena. Žena je u središtu svega. Možda i novac. Ali njega novac nije zanimao.
Sjedio je na početku šanka koji je bio solidno popunjen. Mućkao je piće u ustima i brojao upaljene cigarete. Usnice su ga pržile. Jedan muškarac, jedna cigareta. Dim je bio težak tonu.
Snijeg nije prestajao danima. Zbog toga je i došao pješice. Voda ispod njegove stolice se širila. Piće mu je počelo otapati tijelo.
Netko se brinuo da muzika ne stane.
Prostor za čaše na šanku brzo se smanjivao. Rijetki glasovi nisu postajali jasniji od žamora. Puno različitih lica, jedna priča.
Nije bio siguran koliko je popio. Pokušavao je isprati ono što je bilo. Prošlost i okus u ustima bili su jači od pića. Ali nije mislio stati na ovome.
Osjetio je njene usnice. Koje mu je samo posuđivala i koje mu nikada neće dati. Gorio je iznutra, ali ovaj put to nije bilo od pića.
Nitko nema slobodu da se odrekne slobode, govorili su. On je tu slobodu uzeo. Još jednom se predao njenim usnicama i njihovom poljupcu koji je pržio. Bez kojih nije mogao. Čiji je rob pristao biti.
Kojima će se još jednom vratiti kući.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)