But nothing looks the same“
Crno-bijela svijetlost sa platna povremeno je osvijetlila dvoranu. Bila je skoro potpuno prazna. Zvuk filma miješao se sa radom projektora i pucketanjem trake, dok se ponoć približavala.
Starac u prvom redu je spavao, kao i obično na zadnjoj projekciji. Izgledao je mrtav sa glavom koja mu je visila na prsima. Povremeno trzanje lica ga je odavalo.
Svijetla su ga probudila. Odjavna špica je išla. Zbunjeno je gledao u platno. Pokušavao se sjetiti zašto se u snu svađao sa ženom. Bila je mrtva odavno, ali ju je još uvijek često sanjao. Volio je svoju ženu i ovaj mu se san nije sviđao. Mora da je u pitanju bila juha od graha. Nije mu dobro sjela od početka. Pomislio je da je oluja možda prestala.
Oluja nije prestala. Vjetar i kiša mijenjali su smijer svakih nekoliko trenutaka. U sporednoj ulici iza kina voda je izlazila iz kanalizacije. Filmski plakati, koji su najavljivali projekcije za sljedeći tjedan, jedva su se držali na zidu. Podvožnjak ispod pruge bio je odavno poplavljen.
