The World We Knew

"Do the robot"

Ponoć je u Memphisu. Velika rijeka prolazi i podsjeća nas da i mi prolazimo s njom. Međutim, onima koji znaju slušati govori da je uvijek bila ovdje i da će uvijek biti ovdje. Da je sada ovdje.
Ona zna sve priče o Elvisu, Jerry Leeju i Martinu Lutheru. Ali ona zna i priče o ljudskom srcu. O oceanu koji mirno spava u njemu i koji čeka da ga netko probudi kako bi ponovo postao velik, opasan i nepredvidljiv. O njegovoj snazi koja poništava vrijeme i prostor. Od koje se ne možeš prestati smijati. Od koje želiš plesati i jebati se u isto vrijeme.

Me and Bobby McGee

"I was born a lonely singer and I'm bound to die the same"

Vrag ne čeka samo na raskršću, u zatvoru ili praznim džepovima. On vreba u sjenama na zidu. U trenucima kada je usamljenost više nego stanje svijesti. U vezama koje su loše završile i brakovima koji su loše počeli. U promašenim životima i neispunjenim snovima. U nedjeljnom jutru koje podsjeća na nešto što nikada nisi imao. U onome što želiš čuti. U prolaznosti. U napuštenosti. U novcu. U slavi. U uspjehu. U zakonu. U praznom želucu. U hladnoći koja probija kosti. U neizvjesnoj budućnosti.
Može zvučati kao najbolji prijatelj i može ponuditi ono što najviše želiš. Ukazati na sve probleme koji te okružuju.
Ako mu se ne želiš pridružiti, trebaš ga pobijediti. Ili otići nakon što si popio piće koje ti je platio.

Static Transmission

"I let go of the wheel and I flew into the night"

Četvero prijatelja, čiji se prošlost mjeri desetljećima, na putu su već tri dana. Ne znaju koliko ih još čeka, ali su spremni za ono ispred njih. Računaju da će im budućnost vratiti ono što im je prošlost uzela. Svakih nekoliko sati se mjenjaju za volanom iznajmljenog automobila. Prijateljstvo, ljubav i neprijateljstvo su se izmjenjivali kroz godine. Sada su računi čisti. Toliko, da ne moraju niti pričati. Sa licima koja pričaju tužne priče, gledaju svatko kroz svoj prozor. Vrućina se smanjuje i ona preuzima volan. Zalazak sunca u retrovizoru će joj pokazivati smijer. Prebacuje na svoju omiljenu stanicu, stišće gas do poda, pušta volan i daje mašini da je vodi u noć.

California

If I have to be this lonely
I may as well be alone

California. Sunce. Ocean. Vina. Naranče. Imigranti. Beskućnici. Alkoholičari. Sami. Usamljeni. Krijesnice koje žive kratko. Ljubavi koje žive još kraće. Piće za kojim se umire. I od kojeg se umire. Kirurški instrumenti zaboravljeni u tijelu. Samouništenje kao jedina akcija. Nada koja je odavno umrla. Zgaženi snovi. Prijatelji koji još nisu otišli. Ljubavi koje se ipak pojave. Luke u kojima se može odmoriti prije nego se još jednom potone.

We used to think the freeway sounded like a river

"I ain't like that,
no I ain't like that."

U jednokrevetnoj sobi, na sedmom katu hotela svog rodnog grada, momak prebire po uspomenama i gleda prugu kojom je puno puta hodao kao mladić. Ne zanima ga trenutak kada je sve otišlo u kurac, niti zašto. Najmanje ga zanima tko je bio u pravu a tko u krivu. On se pokušava sjetiti da bi ih stavio na prazan papir pred sobom. Spreman je ispričati svoju priču svakome tko je spreman slušati. U njegovom životu sve je prošlost; i ljubav i prijatelji i obitelj. Iako nije moralo, tako je završilo.
Uz piće koje mu neće donijeti snove, nego samo još jednu mučninu, on u dugačkoj noći nalazi nadu da sve batine, slomljene čeljusti, zatvori, svađe i rastanci nisu bili uzaludni i da će svi junaci njegovog života ipak naći sretan kraj. To će reći svima koji su spremni slušati.

Warren Zevon

"So I drank up all the money,
Yes, I drank up all the money,
With these phonies in this Hollywood bar,
These friends of mine in this Hollywood bar"

Neispavan i na rubu samoubojstva momak traži svog dilera na kraju grada. Nada se da ga neće pronaći i da će dobiti još jednu šansu sa djevojkom koju voli. Ako mu se posreći, više neće odlaziti kući s prvom mazohistkinjom koju sretne u baru. Otkupit će staru pisaću mašinu iz zalagaonice, jer je jedino na njoj mogao pisati. Radije će gledati film nego praznu šalicu kave. I slušati muziku nego zujanje klime. Sljedeći put će imati pare da plati motel. I probat će malo smanjiti margarite. Puno smanjiti. A kada će sljedeći put Frank i Jesse James prolaziti kroz grad, mogli bi odjahati s njima. Da malo promijene okolinu.

Blue Valentine

"Hey Charlie, for chrissakes, if you want to know the truth of it"

Dobro došli u Los Angeles, grad anđela spaljenih krila, došljaka bez budućnosti i ulica na kojima život malo vrijedi. Svakog trenutka u grad stižu tragači za malim mjestom pod svjetlima neona i bjegunci od vlastite prošlosti. Oni ne znaju da će biti sretni ako izgube samo sve što imaju i malo krvi. Posramljeni i poniženi, sa prošlim životom koji kuca na vrata, biti će prisiljeni donijeti neke od najtežih odluka svojih života.
Daleko od glamura odigrava se neprekidna drama u životu ovog velegrada čiji su akteri prezreni, napušteni i bolesni. U motelskim sobama, mračnim uličicama i jeftinim kinima ti se junaci svakodnevnog preživljavanja hrabro bore za malo slobode kako bi mogli sanjati o boljoj budućnosti i sretnijoj prošlosti. O tome da svoje snove dijele zajedno s nekim, ne usude se pomisliti. A kada ih nitko ne vidi, umiru tiho, dostojanstveno i u pravom trenutku.