Oblivians- Mary Lou (live @ Hi-Tone)

Red Devil/Sugar Ditch Revisited

"I'm a little mixed up, mixed up about you

I'm a little mixed up and I don't know what to do"

Kroz prozore moje sobe
sunce više ne ulazi
Uvijek je mračno i tužno
otkad si otišla
Hrana više nema isti okus
ni piće učinak

Mogao bi plakati

mogao bi i umrijeti

I to sve zbog tebe

Moji ormari su kao olovo
jastuci kao kamen

Vrtim se i okrećem svaku noć
Gledam mjesec i
čekam da mi se obrati
jer nisam navikao da budem sam

Fale mi crvendaći
i pjesme koje pjevaju
U ovoj tišini čujem samo sebe
Ali kao da me ne čuje nitko drugi

Svo vrijeme
tužan sam i usamljen
Otkad si otišla iz grada
Kada bi barem mogao posuditi ili izmoliti novac
Već bi bio na putu
za tobom

Mogao bi plakati, plakati
Mogao bi i umrijeti, umrijeti

Živim na Usamljenoj aveniji
otkad je rekla je da je među nama gotovo

Greetings From L.A.

"Well like a bitch dog in heat we had those bed springs a
Squeakin' all night long"

Noć je prelazila u mrak. Vjetar je nosio smeće ulicama. Zaključao sam auto i pogledao crveni neon iznad glave. Crveniji od vina. Pokazivao je prema dolje.
Neke stvari su odavno prošle i nikada se neće vratiti. Tako je bilo i najbolje.
Imao sam vremena za dva pića. Tri uz malo sreće. Stigao sam na dno stepenica. I gurnuo vrata.
Unutra je bilo zagušljivo, toplo i ljepljivo. Piće, ljudi i muzika. Ritam i bluz toliko dobar da mi piće skoro nije ni bilo potrebno. Skoro.
Vidio sam je čim sam ušao. Ravno s vrata. Sjeo sam za šank tako da je imam na oku. Pila je sama. Kakvo razbacivanje grijeha.
Naručio sam dva pića. Gledala je pred sebe. U ogledalo. U sebe. Kada ih je barmen donio, pokazao sam mu da joj odnese jedno. Velika i zdrava.
Stvari nisu bile dobre u posljednje vrijeme. Ali jednostavno su mogle ponovo postati dobre.

Museum Of Heart

"Smoking cigarettes down to the filter
'cause the packs running low and I don't
feel like walking outside tonight, don't feel
like anything at all"

S rukom na vratima, čekala je da je zaustavi, kao mnogo puta do tada.
Vijesti u 10 govorile su o tijelu u prolazu iza prodavaonice pića. Reflektori su noć pretvarali u dan. Ljudi su se gurali da vide malo smrti. Šef policije je govorio da je bilo prilično hladnokrvno. Ubijen s leđa, ležao je licem prema zemlji.
Sjedio je leđima okrenut televizoru. Gledao je avione kako dolaze i odlaze. Razmišljao je o njenoj rinčici koja je ostala na stolu. Razmišljao je o ljudima koji su spavali u ovoj sobi. Koji su cijelu noć gledali ova četiri zida.
Mogao joj je reći da je još uvijek voli. Mogao joj je reći da mu je žao. Ona je znala da to nije istina. Oboje su znali da je to kraj. Bez laži. Bez isprika. Rekao je jedinu riječ koja je bila istinita.

High, Low And In Between

"You're soft as glass
And I'm a gentle man"

Dim, muzika i nadvikivanje. Mjesto je bilo prilično popunjeno. Svi su imali piće u ruci ili su čekali novo. Townes Van Zandt je sjedio za izlizanim šankom i pričao s ljudima koji su mu prilazili. Smijao se pokazujući umjetne zube dok su mu se bore još više urezivale u lice. Sa zida iza šanka su ga gledali svi oni koji su jednom svirali ovdje. Stigao se dobro upoznati sa svima. Ubacio je piće u grlo i polako zateturao prema maloj pozornici. Tamo su ga čekali jedan reflektor i njegova gitara.
Pozdravio je publiku širokim osmjehom i krenuo. S 'Two hands'.
'I got two hands
I wanna clap my hands together
I got two legs
I wanna dance to heavens door
I got one heart
I gonna fill it up with Jesus
and I ain't gonna think about trouble any more
...
down in your soul there's one that won't desert you
ain't it fine to have the Saviour by your side'
pjevao je dok su ljudi u publici pljeskali i plesali. Svako malo netko je doviknuo 'Amen!' i 'Hallelujah!'. Na nekoliko minuta mjesto je izgledalo kao Baptistička crkva u Šesneastoj ulici u Birminghamu.
Townesu su se miješale riječi. Ali je gurao dalje. Nije dobro vidio i sjećanje ga je ostavljalo na cjedilu, ali je morao reći ono što je morao reći.
Kada je završio, blago se nasmiješio i pogledao iznad veselih lica. Zavrtio je prstom iznad njih, a barmen je počeo slagati čaše i puniti ih pićem. Svi su, uz žamor odobravanja, krenuli prema šanku, a Townes je zatvorio oči. I krenuo dalje.

'My days they are the highway kind
they only come to leave
...
When the time comes and I'm not ready
seems it's over before I'm started
...
We all got holes to fill
that holes are all that's real
Some fall on you like a storm
sometimes you dig your own...
...
and if her shadow doesn't seem much company
who ever said it would be?
...
Your face, she's a picture, babe
but pictures ain't what I crave
...
usually i just walk these streets
and i tell myself to care
Sometimes I believe me
and sometimes I dont hear
Sometimes the shape I'm in
won't let me go
...
Well I came through this life a stumbler,
I expect to die that way
it could be twenty years from now
it could be any day
But if there is no whiskey and women
behind that heavenly doors
I'm gonna take my chances down below
and of that you can be sure
...
Well, I don't know much fo true
but my heart knows how do pound
my voice knows how to sound'

Pjesme su se miješale. Riječi mijenjale. Townes je pjevao kao da ne misli stati. Košulja mu je bila natopljena. Ispod zavrnutih rukava pokazivale su se unakažene vene.
Kada je završio, još jednom se nasmiješio svim tim ljudima koji su ga gledali bez riječi. Nitko se nije micao.
Spustio se sa pozornice i krenuo prema šanku.Tamo ga je čekao stari prijatelj. Netko je otvorio vrata i hladni zrak sa ulice je ušao.