One to the heart, one to the head

"If I had a gun, you’d be dead
One to the heart, one to the head"

Sjećala se vremena kada nije toliko o tome razmišljala. Sjećala se i vremena kada o tome nije uopće razmišljala. A sada nije mogla razmišljati ni o čemu drugom. Kako bi bilo da ga više nema? Ali ne bilo kako; iz nekog razloga morao je to biti pištolj u njezinoj ruci. I nije ju bilo briga za njegovu sestru. Nije ju bilo briga ni za njihovu djecu. Kada bi imala pištolj, bio bi mrtav. Trebala su joj samo dva metka - jedan za glavu, jedan za srce. I hrabrost.

Kralj

U subotu, 1.11., na pozornicu Teatra San Marco u Vicenzi izažli su Dave i Phil Alvin, Lisa Pankratz, Brad Fordham i Chris Miller.

Izmješteni iz prostora i vremena, u istom takvom okruženju, sa istom takvom publikom, pokazali su da je Charles Bukowski bio u pravu kada je rekao da se čudo besmrtnosti dešava svaki put kada netko umre a djelo te osobe nastavi život. Jer, u komunalnom kazalištu u Vicenzi su se živi, kao u najboljim danima, pojavili Big Bill Broonzy, James Brown, Big Mama Thornton, Jerry Leiber, Lee Allen, Big Joe Turner, Don Robey i Johhny Ace. I bratska ljubav.

Koncert, koji nije završio sa zadnjim zvukovima "So long baby, goodbye", nego je svoj epilog imao u snovima te noći, dokazao je da nisu u pravu oni, koji Davea Alvina nazivaju Kraljem Kalifornije.

Jer Dave Alvin je jednostavno – Kralj.

Obris Jacka Obliviana

U jednom tekstu, Žikica Simić spominje „dobro znanu siluetu“ Boba Dylana.

U ponedjeljak je u Tvornici svirao Jack Oblivian. Nakon dvadesetak minuta požalio se na vrućinu reflektora koji mu je svijetlio u lice, pa je tehničar isključio sve reflektore koji su osvjetljavali pozornicu, ostavivši tako dvoranu u gotovo potpunom mraku.

Zna se da je cjelina više od skupa dijelova od kojih se sastoji. Oblivianov šešir, držanje ili kretanje na pozornici po ničemu nisu posebni. Ali Jack Oblivian je. I da sam u ponedjeljak oko ponoći zalutao u mračnu dvoranu u kojoj se svira odličan rokenrol, na pjesmu koju ne prepoznajem, ni u jednom trenutku ne bih imao dilemu kome pripada obris na sredini pozornice.

Jer, Jack Oblivian je veliki muzičar. I kao svi veliki muzičari, posjeduje autentičnost koju je nemoguće proizvesti ili kopirati jer je prirodna i spontana. Neuhvatljiva i neponovljiva, kao i njegov obris.

Koji se, kao ustalom ni obris Elvisa, Boba Dylana ili Toma Waitsa, ne može zamijeniti za nijedan drugi.

She Was Mine - The Royal Pendletons

Metamodern Sounds In Country Music

“Gonna hit the road and start looking for the end of that long white line”

Dan se vukao kao pospana mačka. A bilo je tek 10.

Već sam se istuširao, popio kavu, pivo, i pročitao novine od jučer. Mogao sam popiti još jedno pivo, ali je to značilo da ću morati u trgovinu. A vani je bio pakao. Odgodio sam tu odluku i pogledao kroz prozor. Vani je bio tip u dresu Mavericksa sa bicepsima debljim od moje butine. Sjedio je na klupi i tipkao po mobitelu, dok je prljavi bijeli pas veličine zeca njuškao po travi. Kada je zec počeo lajati na poštara na biciklu, Jason Kidd je ustao, stavio ga pod ruku i otišao, i dalje tipkajući po mobitelu.

Spustio sam zastore i odlučio pustiti neku muziku. Našao sam ploču na kojoj Ray Charles pjeva country i otišao u frižider po zadnje pivo. Nije previše pomoglo.

Ponovo sam se istuširao i gol legao u krevet. Otvorio sam kompjuter i na Youtubeu našao video sa Carlom Saganom. Pokrio sam se do vrata i ubrzo gledao u san, koji je, na Saganovom glasu, sigurno išao prema meni.

Butch Hancock~Dollar Bill Blues

High Top Mountain

„Well the most outlaw thing that I've ever done was give a good woman a ring“

Ako se ovo moglo nazvati bekstejdžom, onda je bio u bekstejdžu. 
Zvukovi su dolazili sa svih strana - loša muzika sa loših zvučnika, nadvikivanje, pijani smijeh i neprekidno zveckanje stakla. Osjećao je kako višegodišnji smrad cigareta i wc-a ulaze u njega. 
Bio je sam. Ostali su vjerojatno pušili ispred ulaza i komentirali žene. Računao je za koliko bi mogao biti u autu i onda na autocesti. Deset minuta.
Uzeo je smeđe piće i progutao ga u jednom gutljaju. Teško se ispravio i uzeo gitaru. Zaobišao je ogledalo i izašao u hodnik.
Svjetlo je bilo slabo, ali ju je svejedno vidio u publici. Nagnula se prema prijateljicama i sigurno rekla kako ga je nekada poznavala. Ali u svom srcu je morala znati kako to nije bila istina.